Papa Franjo napisao je 17. srpnja 2024. Pismo o ulozi književnosti u formaciji. Sveti Otac cijeni književnost, stoga vam donosimo nekoliko ulomaka iz pisma, koji su nam se najviše svidjeli, kako bismo se podsjetili na njenu vrijednost upravo za vrijeme trajanja Mjeseca hrvatske knjige čija je ovogodišnja tema Pričaj mi.
Učenice, članice skupina Mladi knjižničari, Čitateljski klub i Literarna skupina, okupljene u školskoj knjižnici Klasične gimnazije Ivana Pavla II., pod vodstvom profesorice hrvatskoga jezika Darije Gospodnetić i školske knjižničarke Jelene Katić, pročitale su dijelove Papina pisma u kojima se najviše povezuju književnost i odgoj mladih ljudi, a izabrane citate možete poslušati u videu koji smo izradili i u kojem sudjeluju Kiara, Tonka, Iva i Lea iz 2. a, Magdalena i Matea iz 1. b i Nika, Natalia, Zara i Gabrijela iz 1. a razreda. Na plakatu, koji su izradile učenice 1. a razreda, možete ih pročitati na školskom hodniku.
- Književno djelo je živ i uvijek plodan tekst, sposoban na mnogo načina iznova progovoriti i proizvesti originalnu sintezu sa svakim čitateljem na kojega naiđe. Čitatelj se u čitanju obogaćuje onim što dobiva od autora, ali mu to istovremeno omogućuje da rascvjeta bogatstvo vlastite osobe, tako da svako novo pročitano djelo obnavlja i širi njegov osobni svemir.
- Književnost je, na ovaj ili onaj način, povezana s onim što svatko od nas želi od života, budući da ulazi u intiman odnos s našim konkretnim postojanjem, sa svojim bitnim napetostima, sa svojim željama i svojim značenjima.
- Plačući nad sudbinom likova, u konačnici plačemo nad sobom i svojom prazninom, svojim nedostacima, svojom usamljenošću. Svatko će pronaći one knjige koje će progovoriti o njegovu životu i koje će postati pravi suputnici.
- Za vjernika koji iskreno želi stupiti u dijalog s kulturom svoga vremena, ili jednostavno sa životima konkretnih ljudi, književnost postaje nezaobilazna. Književnost zapravo svoju inspiraciju crpi iz svakodnevne rutine života, iz njegovih strasti i iz njegovih stvarnih događaja.
- Mnogi znanstvenici tvrde da navika čitanja proizvodi mnoge pozitivne učinke u životu osobe: pomaže joj da stekne bogatiji rječnik i posljedično razvije različite aspekte svoje inteligencije. Također potiče maštu i kreativnost. U isto vrijeme, to omogućuje da čovjek nauči na bogatiji načini izražavati svoje pripovijesti.
- Evo jedne definicije književnosti koja mi se jako sviđa: slušati nečiji glas. I ne zaboravimo koliko je opasno prestati slušati glas drugoga koji nas poziva! Tada se brzo upada u samoizolaciju, pristupa se nekoj vrsti „duhovne“ gluhoće, koja negativno utječe i na naš odnos sa samima sobom i s Bogom.
- Čitajući književni tekst, stavljamo se u poziciju da „gledamo očima drugih“ stječući širinu perspektive koja proširuje našu ljudskost. Tako se u nama aktivira empatička moć. Čitajući, otkrivamo da ono što osjećamo nije samo naše, ono je univerzalno, pa se ni najnapuštenija osoba ne osjeća sama.
- Nadam se da sam u ovim kratkim refleksijama istaknuo ulogu koju književnost može igrati u obrazovanju srca i uma pastira ili budućeg pastira u smjeru slobodnog i skromnog vježbanja vlastite racionalnosti, plodnog prepoznavanja pluralizma ljudskih jezika, proširenja vlastite ljudske osjetljivosti, i konačno, velike duhovne otvorenosti za slušanje Glasa kroz mnoge glasove.
Videuradak pogledajte na našem Instagram profilu https://www.instagram.com/reel/DBeIxpRofUs/?igsh=MXFucGFybjJ0YXh3bg==
