U kolijevci kršćanstva na području Dalmacije – Splitu i Saloni
(Ne)uobičajeno (ne)nastavno jutro sa slabim zrakama sunca 24. listopada 2014. navijestilo je početak putovanja i ugodnog druženja prvaša. S kolodvora u 08:00h krenuli smo prema našim odredištima – Splitu i Saloni. U nove avanture i nova iskustva poveli su nas profesori Damir Sikirić, Tea Radović i s. Viktorija Gadža. Do Splita nas je pratila pozitivna atmosfera u autobusu, a i kada smo stigli stanje se nije promijenilo.
Prvo naše odredište bio je Arheološki muzej u Splitu. Iz muzeja izašli smo bogatiji znanjem vezanim uz pretpovijesno, grčko-helenističko, rimsko i kasnoantičko razdoblje. Tako smo razgledavajući pretpovijesnu zbirku koja broji preko 10.000 predmeta naučili kako se u njoj čuva građa, od paleolitika do početka nove ere, pronađena na području od Nina do okoline Metkovića, otoka Visa i Palagruže te Livna i Tomislavgrada u BiH.
Slijedio je obilazak grčko-helenističke zbirke – najveće i najstarije takve zbirke u Hrvatskoj. Nju čine predmeti grčke civilizacije od 6. do 1. st. pr. Kr. pronađeni na tlu Dalmacije. Najviše predmeta potječe iz Isse na otoku Visu, iz Farosa (Stari Grad na otoku Hvaru), a u nešto manjem broju s otoka Brača (Vičja luka), Epetiona (Stobreč), Narone (Vid kod Metkovića), Salone (Solin) i Karina. U novije vrijeme najveći broj grčkih i helenističkih nalaza otkriven je na otoku Palagruži, gdje su pronađeni ostaci svetišta grčkog heroja Diomeda.
Treća značajna zbirka je rimsko-provincijalna. Dalmacija je, naime, bila pod rimskim utjecajem od 2. st. pr. Krista. Prvi Rimljani nastanjeni u primorskim gradovima istočne jadranske obale bili su trgovci i poslovni ljudi. Osnivaju kolonije rimskih građana (grad urbaniziran planskom izgradnjom) u Saloni i u mnogim drugim primorskim gradovima.
Posljednju u nizu vidjeli smo kasnoantičku zbirku. Ona čuva predmete iz kasne antike, kada kršćanstvo postaje državna religija. Najveći broj spomenika je iz Salone, kršćanskog središta provincije Dalmacije, iz Narone i Visa. Kasnoantički lokaliteti izvor su mnoštva arheološkog materijala, od arhitekture sačuvane in situ, arhitektonskih ulomaka, reljefa, skulpture, natpisa (izloženi u lapidariju kojeg smo također obišli) do svakodnevnih, uporabnih predmeta.
Drugi dio dana bio je obilježen obilaskom kolijevke grada Splita, tj. Palačom i Mauzolejem slavnoga rimskog cara, najžešćeg progonitelja kršćana. Carski mauzolej sredinom VII. st. postaje kršćanska katedrala u kojoj se – više od 13 stoljeća – štuju i čuvaju zemni ostaci dvojice najslavnijih salonitanskih mučenika (salonitanskog biskupa sv. Dujma i sv. Anastazija – njegov se lik vidi u ležećem stavu nad oltarom. O vratu mu je mlinski kamen, jer je tako bio od Dioklecijana utopljen u more), svetaca mučenika koje je Dioklecijan pogubio. Ova katedrala Splitsko-makarske nadbiskupije posvećena je Uznesenju Marijinu. Neopisivi osjećaj vas prožima kada stojite ovdje, na povijesnom i svetom tlu na kojemu je očita simbioza vjekova stvorila jedinstveni povijesni, kulturni, vjerski i umjetnički spomenik! Odmah na ulazu zadivite se drvenim vratnicama od orahovine, remek-djelu romaničke umjetnosti (čak i u svjetskim razmjerima)! Vratnice splitske katedrale svetog Dujma koje je majstor Andrija Buvina napravio prije točno osam stotina godina vrata su naše povijesti i naše budućnosti, vrata svih vrata u kojima se susreću ljudska i nebeska stvarnost silno su značajna za europsku i našu umjetnost (eto zašto Split ove godine slavi Buvinovu godinu značajni jubilej „Sto godina vratnica“). Dioklecijanova palača ih je imala četiri i to imperijalna. Ipak, ova vrata su jedina koja imamo u jednom carskom okviru, carskog mauzoleja, ali koja govore nešto posve drugo. Ona govore o novom vremenu. O spasenju, o teološkom projektu koje je Split započeo kristijanizacijom, a živi sve do danas. Ovo su sveta vrata. Ovdje je upisano ono najvažnije za naš život, za našu ljudskost i vjeru. Tu čitamo blizinu Boga i čovjeka. Tu čitamo ljubav na djelu. Vrata su prijevod Novog zavjeta iz teksta u sliku! Na tim dvokrilnim drvenim vratima izrezbareni su prizori iz Kristova života od Navještenja do Uzašašća. Izrezbareni su u orahovu i rogačevu drvu, oslikani i pozlaćeni s 28 prizora iz Evanđelja. Na svakoj vratnici je po 14 plitkih reljefa uokvirenih stazama s geometrijskim i biljnim ornamentima (visine 5,24 m, širine 3.51 m). Motivi na lijevoj vratnici poredani su kronološki odozgo prema dolje, a na desnoj odozdo prema gore.
Posjetili smo i riznicu (na katu sakristije) u kojoj su pohranjene najveće dragocjenosti Katedrale. Tu je Evangeliarium spalatense – splitski evanđelistar, kodeks pisan na koži, iz VII./VIII. st. U riznici se, nadalje, čuva Kronika Tome Arhiđakona iz XIII.st.; nekoliko velikih antifonara iz XV.st.; zbirka križeva iz XV./XVI. st., itd.
Bili smo i u kripti Katedrale posvećenoj sv. Luciji mučenici, zaštitnici vida i djece. Ova kripta je izvorno bila namijenjena kao zatvor za neposlušne Dioklecijanove dvorane. U njoj se nalazi izvor vode. Štovanje svetice iz prvih kršćanskih vremena ukorijenjeno je u Splitu još od samih početaka grada, a svjedok tome su brojni zavjetni darovi od srebra s prikazima dijelova ljudskog tijela koji se čuvaju u katedralnoj riznici.
Nismo mogli zaobići jedan od najljepših europskih spomenika pravokutna tlocrta. Bio je to nekadašnji hram koji je služio slavljenju Jupiterova kulta, a danas je već od kasnoantičkog doba Krstionica. U njoj dominira secesijska skulptura sv. Ivana Krstitelja, po kojoj hram nosi ime, djelo Ivana Meštrovića. U nju je početkom 13. st. postavljen krsni zdenac sastavljen od pluteja oltarne pregrade (11. stoljeće), izvorno iz katedrale. Na jednoj od ploča nalazi se prikaz hrvatskog kralja (Petar Krešimir IV. ili Zvonimir), najraniji prikaz jednog europskog kralja u srednjovjekovnoj kamenoj skulpturi.
Nakon službenih posjeta dobili smo zasluženi odmor i dašak slobodnog vremena koje smo kvalitetno proveli u druženju kroz jelo, smijeh i radost.
Bogat dan pun sunca, prijateljstva, iznenađenja, druženja i učenja završili smo – ‘buricom’, popraćeni – posjetom antičkoj Saloni, u kojoj smo vidjeli i čuli mnogo o slavnoj prošlosti tog velikog i značajnog grada (salonitanske terme, episkopalni centar, akvadukt, teatar…) Do amfiteatra nažalost nismo otišli. Salona bijaše uporište i luka ilirskih Delmata po kojima je i Dalmacija dobila svoje ime. Veliki Julije Cezar podiže Salonu u rang kolonije. Procvat doživljava u Dioklecijanovo doba. Salona od 4. do 6. stoljeća postaje važan centar kršćanstva. Pada pod udarom Avara i Slavena oko 640. godine.
Razgledali smo i krstionicu u kojoj su se odrasli ljudi krstili, a zatim ulazili u crkvu primiti ostala dva sakramenta (Svetu Pričest i Potvrdu). Vidjeli smo, iz prve rimske faze sačuvan dio gradskih zidina (Moeniaurbi) s monumentalnim kulama i vratima (Porta Caesarea). Posjetili smo Tusculum što ga je dao sagraditi don Frane Bulić, arheolog koji je zaslužan za očuvanje Salone i otkrivanje prvih stoljeća hrvatske prošlosti na ovim područjima. U sklopu kuće nalazi se i vrt u kojem smo mogli vidjeti mnoge ostatke s područja Salone. Naravno, nismo mogli zaobići najkompleksnije starokršćansko groblje s bazilikom tj. Manastirine, grob Sv. Duje (odakle su prenesene kosti u splitsku katedralu) , sarkofag don Frane Bulića (djelo kipara Petra Bilinića, jednog od prvih učitelja Ivana Meštrovića) i spomen – ploče (na jednoj, starijoj ploči, stoji napisano 13.11.1984. Te je godine, naime, održan Prvi međunarodni kongres kršćanske arheologije, u organizaciji don Frane Bulića).
U 17:30h krenuli smo iz Salone prema Zadru, gdje smo stigli oko 20:00h. Tu je završilo naš prvi jednodnevni stručni izlet. Jako smo zahvalni što smo dobili priliku da uživamo, stvaramo nova prijateljstva i usvojimo nova znanja (iz povijesti, geografije, vjeronauka, likovne umjetnosti, grčkog i latinskog) – na terenu.
